Dobro došli na planet Celijakija

Pitanja koja si je većina vas vjerojatno postavila onaj tren kad je dobila dijagnozu celijakije uglavnom se svode na sljedeća: „Što ću ja sada jesti? Gdje sve ima, a gdje nema glutena? Kako ću napraviti kruh? Kako ću prilagoditi prehranu i kućanstvo bezglutenskoj prehrani? Kako kuhati da i moji ukućani mogu jesti sa mnom?…“. Jako puno pitanja, nepoznanica i strahova.

Prvo i jako važno je da vam u svemu tome vaša obitelj bude podrška i da razumije o čemu se radi. Stoga bi bilo poželjno da osim što se vi morate educirati, da se educira i vaša obitelj i da odmah na početku, svi zajedno, naučite osnovne stvari o celijakiji i životu s njom tj. što je to kontaminacija i koje namirnice ne sadrže gluten. Time će život u zajedničkom kućanstvu biti puno jednostavniji, lakši i ugodniji.

Moja situacija je bila malo drugačija. Ja sam teoriju svladala odlično. Odmah sam krenula s pospremanjem i čišćenjem kuhinje, a to znači da sam odvojila glutenske namirnice od mojih bezglutenskih, uklonila sam sve plastične posude te drvene kuhače, daske za rezanje, cjedila, toster, obrisala sam svaki kutak kuhinje i smočnice, našim rječnikom rečeno, nekad „glutensku“ kuhinju pretvorila sam u „bezglutensku“. Nakon razgovora sa suprugom, odlučili smo da kompletno kuhanje prilagodimo mom načinu prehrane, odnosno da kuhamo bez glutena. Napravila sam popis omiljenih jela, nešto što volimo, a sad želimo da je bez glutena i bez mogućih tragova glutena. Moja brašna i dio namirnica koje koristima sada imaju znak prekriženog klasa žita- znak koji mi daje sigurnost, sigurnost da nema moguće kontaminacije glutenom. Hvala mu puno na tome, jer ne samo da se time smanjila mogućnost kontaminacije, nego je i meni puno jednostavnije i opuštenije funkcionirati u bezglutenskoj kuhinji. Obroci koji se pripremaju u našoj kući potpuno su bez glutena, jedina iznimka je jedan kuhinjski ormarić u kojem suprug drži svoje glutenske grickalice.

No, ono što je mene bacalo u očaj i što mi je predstavljalo problem bilo je kako napraviti jestivi bezglutenski kruh. Četiri sam mjeseca očajavala jer mi ništa od krušastih stvari nije ispadalo dobro. Bila je to skoro svakodnevna borba, ali borba u kojoj sam ja željela izaći kao pobjednik, što sam na kraju i uspjela! S vremenom sam dobivala sve više samopouzdanja, a upravo to me najviše kočilo na putu prema uspjehu. Zato, odbacite strahove i sumnje i upustite se u nove, bezglutenske avanture!

U međuvremenu, kako su društvene mreže nezaobilazan dio današnjeg života, upoznala sam se i s Facebook grupom Proizvodi bez glutena. Tamo sam naučila puno korisnih stvari, a jedna od njih je da sama šaljem upit proizvođaču sadrži li njegov proizvod gluten i da li je dozvoljen u prehrani osoba oboljelih od celijakije, ako želim koristiti njihov proizvode. Uskoro, potaknuta željom da i ja pomognem novooboljelima, i sama sam pokrenula jednu takvu grupu za podršku oboljelima od celijakije, ali i ostalih oblika nepodnošenja glutena. Facebook grupe za oboljele svakako pomažu, ali dio podrške i prilagodbe na moj novi život upotpunila je moja udruga CeliVita – Život s celijakijom, čija sam aktivna članica. To mi je dosta olakšalo život i obogatilo ga ne samo novim saznanjima o celijakiji nego me obogatilo i za puno novih poznanstava pa i prijateljstava – tamo smo svi s istim problemom i puno se lakše i bolje razumijemo. Ono što se promijenilo u mom životu jest činjenica da puno više kuham, jer bilo gdje da idem moram nositi hranu sa sobom, pa je organizacija ključ uspjeha. Nisam inače organizirana, ali eto, moja prehrana me tome naučila. Naučila sam pažljivo birati namirnice, naučila sam i iskusila na svojoj koži kako je kad satima istražuješ neki proizvod. Jednostavno je to dio mog života i sad već uživam u tome, jer svaki dan otkrivam nešto novo. Sve ovo možda zvuči naporno, u prvi tren i teško za prihvatiti, ali nemojte očajavati, ovo je prilika za vaš novi život – onaj prema zdravlju, a ima li išta važnije od toga.

Danas sam druga osoba, puno toga sam naučila u ovih šest godina, a jedno od toga je da se moraš brinuti o sebi. Naučila sam biti oprezna i ono što me moja udruga CeliVita naučila, a meni se duboko urezalo u svijest: “Ako sumnjaš izostavi!

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.